cement (njemački iz latinskog) 1. Naziv za različite vrste hidrauličkog veziva; u užem smislu, smjesa vapnenca i gline koja se peče do temperature sinteriranja (1450 °C) i tako dobiveni proizvod (klinker) hladi i melje u prah (portland-cement). Prvi portland-cement proizveden je u Velikoj Britaniji (1824). Najbolja prirodna sirovina za proizvodnju cementa je lapor. Nalazišta lapora u nas su kod Splita i u Istri. Radi reguliranja brzine skrućivanja cementa, dodaje se pri mljevenju sadra (gips). Pomiješan s vodom i pijeskom cement daje cementni mort (žbuku), a pomiješan još i sa šljunkom daje beton. Skrućivanje traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Razne vrste cementa (portland, pucolanski ili metalurški, aluminantni, bijeli, obojeni, supersulfatni) upotrebljavaju se u svim područjima građevinarstva. 2. Pozubina, mineralizirano tkivo slično kosti, koje pokriva korijen zuba.