ciglana, pogon za izradu cigle (opeke) i crijepa. Isprva se opeka sušila na suncu (takva je proizvodnja stara više od 6000 godina). No u mezopotamskim je hramovima iz ←III. tisućljeća već pečena opeka. Otuda se pečenje opeke širi na istok prema Indiji i Kini, a na zapad prema Egiptu, Mediteranu i starom Rimu. Nakon mnogih stoljeća i požara drvenih srednjovjekovnih gradova, dospijeva preko Lombardije (osobito u XI. stoljeću) postupno u Zapadnu Europu (kuće su u Londonu bile drvene sve do velikog požara 1666). Proizvodnja opeke i crijepa dugo je ostala ručna, uz vrlo spor razvitak peći i mehaniziranje pojedinih radnji. Do 1856. pečenje cigle odvijalo se u otvorenim pećima, a nakon toga u kružnim pećima (kružno grijanje u komorama). Rad u suvremenoj ciglani odvija se u tri faze. U prvoj se iskopana glina usitnjava radi čišćenja od štetnih primjesa i prepariranja; u drugoj se obavljaju modeliranje i isparivanje (odstranjivanje viška vode); u trećoj se djelomično osušene cigle peku na temperaturi od 950–1200 °C oko 12 h. Proizvodnja cigla u nas počinje u drugoj polovini XIX. stoljeća.