Cluny, Francuska, benediktinski samostan XI. stoljeće
Cluny, gradić na istoku središnje Francuske, departman Saône-et-Loire, na rijeci Grosne, sjeverozapadno od Mâcona; 4835 stanovnika (2006). Mjesto se razvilo oko benediktinske opatije koju je između 908–10. osnovao akvitanski vojvoda Vilim Pobožni. U opatiji je započeo pokret obnove izvornoga benediktinskog monaštva i strogog pridržavanja benediktinske regule, kodificiran u tzv. clunyjevskoj reguli. Podružni samostani nazivani priorati, koji se osnivaju diljem Europe, bili su izravno podređeni opatiji, a opat je bio izuzet od bilo čije crkvene ili svjetovne vlasti i podvrgnut izravno papi. Tijekom XI. stoljeća teorijske postavke tzv. clunyjevske reforme bitno su utjecale na redefiniranje položaja papinstva i njegova odnosa prema svjetovnoj vlasti. Tijekom XII. stoljeća samostan opada u ugledu i utjecaju te je sredinom XIII. stoljeća primoran prihvatiti patronat francuskih kraljeva, a njegove veze s filijalnim samostanima slabe, da bi potpuno prestale tijekom XVI. stoljeća. Raspušten i većim dijelom porušen tijekom Francuske revolucije (1790).