nigerkongoanski jezici, jedna od četiriju velikih por. jezikâ u Africi (uz nilosaharsku, afrazijsku/semitohamitsku i kojsansku); od o. 2000 jezika u Africi, njih gotovo 3/4 pripada n. j. Sastoji se od devet velikih potporodica: mande (jezici na Z Afrike, više od 10 mil. govornika), kordofanski (jezici u središnjem Sudanu, nekoliko stotina tisuća govornika), atlantski (više od 20 mil. govornika, od Senegala do Liberije, najveći jezik ful, s više od 15 mil. govornika, volof u Senegalu i susjednim zemljama, 3 mil.), idžoidni (jezici idžo s 1 mil. govornika i jezik defaka, u delti Nigera), kru (26 jezika, više od 2 mil. govornika, od Obale Bjelokosti do Liberije), gur ili voltski (85 jezika, s više od 15 mil. govornika, u savanama Zap. Afrike; jezik more s više od 5 mil. govornika u Burkini Faso i više od 2,5 mil. u Gani), dogon (četiri jezika, ukupno o. 500 000 govornika, u Maliju), adamava-ubangi (više od 8 mil. govornika, od jugoist. dijela Zap. Afrike do sjev. Konga i jugozap. Sudana), kva (45 jezika na juž. obali Zap. Afrike, s više od 16 mil. govornika; najveći su jezici tvi, fanti i dr.) i benuekongoanski.