collegium musicum (latinski: glazbena družba) 1. Naziv za različita udruženja osnovana radi zajedničkog muziciranja. Do sredine XVII. stoljeća obuhvaćaju kantorate i convivia musica njegujući pretežno vokalnu glazbu. Početkom XVIII. stoljeća u njih ulaze profesionalni glazbenici i tako prerastaju u koncertne družbe (concert) – u Engleskoj Consorts, u Francuskoj académies, u Italiji accademie, okupljajući plemiće i građane radi njegovanja i javnog izvođenja glazbe. Nestaju u XIX. stoljeću. 2. U XVIII. stoljeću u Njemačkoj naziv školskih orkestara i redovitih ljetnih sastanaka kneževskih orkestara na kojima su dirigenti govorili o glazbi. 3. Naziv komornoga sastava što ga je 1951. u Zagrebu osnovao i vodio flautist Theo Tabaka (1928–2001) radi izvođenja glazbe baroka i rokokoa te odgovarajućih skladbi XX. stoljeća. Do 1990. sastav je u zemlji i inozemstvu održao oko 1300 koncerata, a u njegovim su nastupima sudjelovali i mnogi istaknuti domaći i strani glazbeni umjetnici.