Crkva bosanska (ili Crkva bosansko-humskih krstjana; patareni), zajednica heterodoksnih krstjana, koji se po uzoru na evangelička bratstva, a pod izravnim utjecajem katara i valdeza, oko 1160. pojavljuju u dalmatinskim gradovima. Nakon protjerivanja iz Splita, Trogira i dr., traže utočište u Bosni (1200). Pape im šalju legate, dominikance kao biskupe i propovjednike (koje od 1330. zamjenjuju franjevci), a na papine poticaje ugarski kraljevi poduzimaju protiv krstjana križarske vojne. Sredinom XV. stoljeća na bosansko-humskom području ima ih otprilike 80 tisuća. Na čelu Crkve bosanske je biskup – djed, kojemu pomažu strojnici: gost (obavlja bogoslužje i propovijeda) i starac (upravlja zajednicom). Unatoč optužbi za dualizam, za koje izgleda nema potvrde u domaćim vrelima, bosanski su krstjani, usprkos doktrinalnim lutanjima, iskreno nastojali ostvarivati ideale kršćanstva u duhu prvotne Crkve.