 |
|
| Službeni naziv: | Republika Crna Gora |
| Površina: | 13 812 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2008): 625 500 (45 st./km2); 62% gradsko |
| Glavni grad | Podgorica, 143 700 st. (procj. 2008) |
| Upravna podjela | 21 općina |
| Službeni jezik | crnogorski |
| Valuta | euro (EUR) = 100 centa |
Crna Gora, država u jugoistočnoj Europi, graniči s Hrvatskom na zapadu, Bosnom i Hercegovinom na sjeverozapadu, Srbijom i Kosovom na istoku i Albanijom na jugu; ima 293 km morske obale.
Prirodna obilježja
Crno jezero
Podgorica
kanjon Pive i obronci Durmitora
Crna Gora uglavnom je planinska zemlja (60,5% teritorija nalazi se iznad 1000 m visine) s vrlo malo obradivih površina (oko 6%). Sastoji se od 5 prirodnih cjelina: Stare Crne Gore, Brda, Škriljavoga gorja, Središnjega nizinskog prostora i Crnogorskoga primorja. Stara Crna Gora prostrana je krška zaravan (800–1000 m visine; uglavnom građena od vapnenaca jurske i trijaske starosti) nagnuta prema depresiji Skadarskoga jezera (SZ–JI). Obuhvaća katunski krš te Cetinjsko (7 km2), Grahovsko (6,4 km2), Njeguško (3,3 km2) i Dragaljsko polje. Od mora je odvojena primorskim gorjem: Orjen (1893 m), Lovćen (1749 m), Rumija (1594 m), a od unutrašnjosti Golijom (1942 m), Lukavicom (2141 m) i Maganikom (2138 m). Brda (1400–1700 m visine; građena od trijaskih vapnenaca i škriljevaca) se prostiru sjev. dijelom C. G. Prevladavaju otvoreni ravnjaci s planinama višima od 2000 m: Durmitor (Bobotov kuk, 2522 m), Volujak (2336 m), Sinjajevina (2277 m), Ljubišnja (2238 m), Bjelasica (2139 m). Brda su vrlo rijetko naseljena, samo doline rijeka: Ćeotine (Pljevaljska kotlina; dio Sandžaka), Tare, Lima, Ibra. Na JI se nalazi Škriljavo gorje (građeno od permskih i karbonskih škriljevaca) koje obuhvaća Komove (2487 m) i dio Prokletija (Maja Rozit, alb. Maja e Rrushit, 2522 m). Sred. nizinski prostor obuhvaća crnogorski dio Skadarske zavale, dolinu donjeg dijela toka rijeke Zete (oko 240 km2) i Nikšićko polje (48 km2). Najveći dio nizine pokriven je debelim slojevima fluvioglacijalnih šljunaka slabe plodnosti, dok je prostor uz Skadarsko jezero močvaran. Crnogorsko primorje proteže se u uskom pojasu u duljini od 293 km (zračna udaljenost 90 km; koeficijent razvedenosti 3). Obala je slabije razvedena, jedini veći zaljev je Bokokotorski (90 km2). Klima je u primorju sredozemna, u Skadarskoj zavali submediteranska, a u unutrašnjosti umjereno kontinentska do planinska. Sr. srpanjska temp. varira od 26 °C u primorju do 10–14 °C na visokim planinama, dok je sr. siječanjska od 8 °C u primorju do -7 °C u visokoplaninskom dijelu. C. G. općenito obiluje oborinama. Godišnja količina najveća je u planinskom području primorskoga zaleđa (Orjen, Lovćen; o. 5000 mm), gdje u izrazito kišnim godinama padne i do 8000 mm oborina (Crkvice iznad Boke kotorske). Primorje prima 1200–2000 mm, a samo krajnji SI 800–1000 mm. Rijeke C. G. pripadaju slijevu Crnoga mora (Lim, Ćeotina, Ibar, Piva) i Jadranskoga mora (Morača, Zeta, Bojana). Veće tekućice su Lim (217 km; 86 km u C. G.), Tara (150 km), Ćeotina (Ćehotina, 126 km, 100 km u C. G.), Morača (97 km) s pritokom Zetom (51 km), Piva (89 km) i Bojana (44 km, 30 km u C. G.). Jedino veće jezero je Skadarsko (391 km2, 243 km2 u C. G.) na granici s Albanijom, dok je u planinskom području više manjih jezera (Plavsko, Crno, Biogradsko, Kapetanovo i dr.). U gornjem toku Pive nalazi se umjetno jezero (112 km2). Klimatsku zonalnost prati i vegetacijska. U primorskom dijelu raste sredozemna šuma hrasta crnike i makija, dok je prema unutrašnjosti zamjenjuje miješana šuma hrasta te bijeloga i crnoga graba, zatim bukve, a u planinskim područjima crnogorične šume jele, smreke, crnoga bora i dr. koje su dijelom i zaštićene u NP Durmitor i Biogradska gora. Šume prekrivaju oko pola površine i čine važan prirodni resurs Crne Gore.
Stanovništvo
manastir u Cetinju
Prema popisu stanovništva iz 2003. godine, uz relativno većinske Crnogorce (43%), u C. G. žive i Srbi (32%), Bošnjaci i Muslimani (11%), Albanci (5%), Hrvati (o. 1,1%, pretežno u Boki kotorskoj) i ostali. Služb. jezik je crnogorski, a u službenoj upotrebi su i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski. Oba pisma, ćirilično i latinično, ravnopravna su. Gustoća naseljenosti iznosi oko 45 st./km2, a u gradovima živi oko 2/3 stanovništva. Težište naseljenosti je u primorju, uskim dolinama Zete, Morače i Lima te Skadarskoj zavali, dok su mnoga planinska područja sjevera i istoka zemlje gotovo nenaseljena. Veći gradovi (procj. 2008): gl. grad Podgorica (143 700 st.), Nikšić (58 600), Pljevlja (21 400), Bijelo Polje (15 400), Bar (14 900), Cetinje (14 700) i Herceg Novi (13 300). Prir. prirast u posljednjih 15-ak godina izrazito opada (1991. 9,1‰; 2005. 2,4‰) kao rezultat smanjenja stope rodnosti (1991. 15,6‰; 2005. 11,8‰) i povećanja stope smrtnosti (1991. 6,4‰; 2005. 9,3‰). Takvi negativni demografski trendovi za posljedicu imaju starenje stanovništva: smanjuje se udio mlađih od 15 g. (1991. 25,5%; 2007. 20%), a povećava udio starijih od 65 g. (1991. 8,3%; 2007. 12,8%). Očekivano trajanje života 73 g. Prema vjeroispovijesti većina stanovništva su kršćani (78%): pravoslavni (74%) i rimokatolički (3,5%; Kotorska i Barska nadbiskupija). Nakon što je 1920. ukinuta autokefalnost (samostalnost) Crnogorske pravoslavne crkve sa sjedištem u Cetinju, autokefalnost je obnovljena 1993. uz žestoko protivljenje Srpske pravoslavne crkve koja je ne priznaje te u Crnoj Gori djeluje preko Mitropolije crnogorsko-primorske. Muslimana (uglavnom sunita) ima oko 18%.
Gospodarstvo
Gospodarstvo C. G. u posljednjih 15-ak godina proživljava velike promjene. Raspad Jugoslavije (gubitak tržišta) i ekon. sankcije (koje je uveo UN 1992) uzrokovale su duboku ekon. krizu, hiperinflaciju i pad općega standarda. Sred. 1990-ih C. G. uvodi njem. marku (poslije zamijenjena eurom) kao svoju valutu te stječe veću kontrolu nad vlastitim financ. sektorom, čime se polako gosp. razdvaja od Srbije i postupno zaustavlja gosp. pad. Nakon osamostaljenja 2006. C. G. postala je samostalna članica UN-a, Svj. banke i MMF-a. Privatizacija je zahvatila najveći dio industr. (aluminijska ind.) i financ. sektora. Stope inflacije posljednjih godina kreću se ispod 5% dok je stopa nezaposlenosti o. 15%. Poljoprivreda je ograničena zbog prir. uvjeta. U nižim dijelovima poljodjelstvo (povrće, krumpir, žitarice, krmno bilje; uz obalu masline), u višima stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo). Ind. na temelju ležišta boksita, olova i cinka te obilja hidroenergije; metalurgija (čelik i aluminij), kovinska, strojarska, kožarska, prehr. i druga manja ind. Turizam ima sve veće značenje, posebice u primorju, gdje sve više privlači izravna strana ulaganja; mogućnosti razvoja turizma u unutrašnjosti (planinarenje, rafting i dr.). U turizmu je ukupno o. 1,2 mil. stranih gostiju sa zaradom od o. 450 mil. eura (2007). Negativna vanjskotrgovinska bilanca dijelom se pokriva sve većim prihodima od turizma. Gl. vanjskotrgovinski partneri jesu zemlje EU-a (o. 1/3 uvoza i 28 % izvoza), Makedonija, Srbija, Albanija. Većinu izvoza čine kovine, proizvodi od kovina i mineralni proizvodi (ukupno više od 60%), a uvoza nafta, prehr. proizvodi i strojevi.
BNP (2007): 2,9 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima: –
Udio zaposlenih po sektorima (2004): poljoprivreda 2%, industrija 30%, usluge 68%
Nezaposlenih (2007): 14,7%
Inflacija (2006): 3,4%
Realan rast gospodarstva (2007): 7,5%
Uvoz (2006): 1,3 mlrd. eura (oko 1,8 mlrd. USD)
Izvoz (2006): 110,8 mil. eura (oko 158,3 mil. USD)
Povijest
katedrala sv. Tripuna, Kotor
Petar Petrović Njegoš, rad Ivana Meštrovića, Lovćen
U ←III. st. na području današnje Crne Gore ustrojila se ilir. država. Nakon razdoblja rim. i biz. vlasti, ondje se tijekom VI. i VII. st. useljavaju Slaveni (Duklja). God. 1189. Duklja je pripojena Raškoj; 1361. privremeno se osamostaljuje pod imenom Zeta, ali ju je 1421. kao naslijeđe stekao Stefan Lazarević. God. 1439. zetsko priobalje osvajaju Mlečani. U XVI. st. jačaju domaće velikaške obitelji Balšići i Crnojevići. Koncem XV. st. zemlju postupno zauzimaju Turci. Nakon dugih protutur. borbi, C. G. se pod cetinskim vladikama Petrovićima Njegošima i s osloncem na Rusiju osamostalila koncem XVIII. st. God. 1852. Danilo Petrović Njegoš uzima naslov “veliki knez crnogorski i brdski”, a C. G. postaje kneževina; nakon pobjede nad Turcima na Grahovu (1858) dobiva međunarodno priznate granice prema Turskoj. Na Berlinskom kongresu 1878. stječe priznanje neovisnosti; kraljevina od 1910. Današnje granice (bez Boke kotorske) stječe u balk. ratovima proširenjem prema Novom Pazaru i Metohiji. U I. svj. ratu na strani Srbije; 1918. nasilno pripojena Srbiji, a dinastija Petrovića je zbačena. Od 1918–41. u sastavu Kraljevine SHS; od 1929. do 1941. obuhvaćena je u okviru Zetske banovine sa sjedištem na Cetinju. U II. svj. ratu pod tal. okupacijom; poprište žestokih plemenski motiviranih sukoba između partizana i četnika. Nakon rata na temelju ustava FNRJ od 1946. Crna Gora bila je članica jugoslavenske državne federacije; prvi put uključuje u svoj sastav i Boku kotorsku. Nakon propasti Jugoslavije postala (1992) članica nove srp.-crnog. federacije (Savezna Republika Jugoslavija). Zajedno sa Srbijom sudjelovala u agresiji na Dubrovnik i dubr. primorje 1991–92. za vrijeme predsj. predsjedništva → Momira Bulatovića i predsjednika vlade Mila Đukanovića. Na predsjedničkim izborima 1997. i parlamentarnim izborima 1998. pobijedila je reformistička koalicija (predsjednik M. Đukanović), što je osnažilo usmjerenje za većom samostalnošću Crne Gore. Politika suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića nastavljena je i idućih godina; tijekom napada snaga NATO-a na Jugoslaviju (1999) crnogorska je vlast nastojala svoj teritorij držati izvan sukoba, čime se otvoreno suprotstavila politici savezne vlade u Beogradu. Ustavnim promjenama iz 2002. uz promjenu imena zemlje (SR Jugoslavija) u Srbija i Crna Gora, nastavlja se politika izdvajanja Crne Gore u zasebnu državu. Nakon referenduma 21. V. 2006, na kojem se 55,5% glasača izjasnilo za neovisnost, Crna Gora postala je neovisna država i 28. VI. primljena kao 192. država u punopravno članstvo UN-a. Predsjednik Republike je Filip Vujanović (od 2003, ponovno izabran 2008. i 2013), a predsjednik vlade M. Đukanović (od 2003. do 2006, od 2008. do 2010, kada se nakratko povlači iz politike, i ponovno od 2013).