Čikoš Sesija (Csikos Sessia), Bela, hrvatski slikar (Osijek, 27. I. 1864 – Zagreb, 11. II. 1931). Napustio vojnički poziv 1887. i studirao slikarstvo u Beču (1887−91); jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih umjetnika; ideolog hrvatske moderne u slikarstvu; otvorio s → Mencijem Clementom Crnčićem u Zagrebu 1903. prvu privatnu slikarsku školu (iz nje se poslije razvila Akademija za umjetnost i umjetni obrt). Majstor pluralističkoga slikarskog izraza; slikao povijesne, mitološke, biblijske kompozicije i prizore iz svjetske književnosti s izrazitom sklonosti prema mistici i narativnoj simbolici (Walpurgina noć, Pokrštavanje Hrvata), realistične portrete uglednih suvremenika te plenerističke krajolike suptilnih igri svjetla i sjene (ciklus Bosco tre case). Pod utjecajem → Vlaha Bukovca rabi svjetliji kolorit i ujednačeniji namaz boje divizionističkoga tipa (Justi i Pauli). Prihvaća bečku secesiju te stvara izražajne stilizirane kompozicije (ciklus Innocentia kojem se izgubio trag; Saloma). Bio je učitelj i pokrovitelj slikarice → Slave Raškaj.