flamanska umjetnost, H. Memling Posljednji sud, triptih, Gdanjsk, Narodni muzej
flamanska umjetnost, P. P. Rubens Rubens s prvom ženom, München, Alte Pinakothek
flamanska umjetnost, P. Bruegel Košenje sijena, Prag, Nacionalna galerija
flamanska umjetnost, naziv za umjetnost koja se razvila potkraj XVI. i tijekom XVII. i XVIII. st. u Flandriji, juž. niz. području (današnja Belgija i Luksemburg). Tijekom XV. i XVI. st. na cijelom području Nizozemske postojala je jedinstvena umjetnost koja se naziva nizozemska ili staronizozemska umjetnost, a koja se, na prijelazu iz XVI. u XVII. st., zbog polit. zbivanja i vjerskih razmimoilaženja, razdvojila na flamansku i holandsku umjetnost. Flam. su graditelji preuzeli slikovit tal. barokni stil (isusovačke crkve u Bruxellesu, Antwerpenu, Bruggeu, Ypresu i reprezentativne cehovske palače u Antwerpenu i Bruxellesu). U prvoj pol. XVIII. počinju se širiti franc. i austr. utjecaji (palača na trgu Meir, danas kralj. dvor u Antwerpenu, namjesnička palača u Bruxellesu). Uporedo s razvojem graditeljstva, i flam. kiparstvo doživljava tijekom XVII. st. bujan procvat, podjednako u crkvenom (raskošni oltari, nadgrobni spomenici i propovjedaonice) i svjetovnom graditeljstvu (vijećnice, cehovske palače). Gl. udio u razvoju flam. kiparstva XVII. st. imaju članovi obitelji Colyna (Jan, Robert, Andreas), Duquesnoy (Jérôme st. i ml.) i Faidherbe (Lucas) te Berninijev učenik Jean Delcour (1627–1707), koji je izradio nadgrobni spomenik u crkvi sv. Bavona u Gentu (1673), jedno od najljepših kiparskih ostvarenja flam. umjetnosti XVII. st. U drugoj pol. XVIII. st. prevladava klasicistički stil, a gl. predstavnik je Jacques Bergé (1693–1756). Flam. slikarstvo razvilo se iz dvaju smjerova koji su nastali u drugoj pol. XVI. st. Prvi je tzv. romanista, sljedbenika tal. slikarstva (A. Mor, 1512–76; F. Floris, 1516–70), a drugi je tzv. realista, koji se nastavljaju na staronizozemsku tradiciju realističkog prikazivanja (P. Bruegel, o. 1525–69). Na temeljima domaće realističke tradicije i humanističkoga naslijeđa tal. renesanse proizašlo je veliko flam. slikarstvo, kojemu je gl. predstavnik P. P. Rubens (1577–1640). Od mnogobrojnih Rubensovih učenika i pomoćnika svjetsku je slavu kao portretist u Engleskoj postigao A. van Dyck (1599–1641). Slikari J. Jordaens (1593–1678), A. Brouer (1605–38) i D. Teniers ml. ostali su vjerni realističkom prikazivanju svakodnevnih prizora. U primijenjenoj umjetnosti, osim zlatarstva, drvorezbarstva i proizvoda majolike (tzv. Floris stil), najznačajniji je razvoj tapiserije (tkaonice u Bruxellesu, Tournaiu, Bruggeu, Antwerpenu).