čitaonica 1. Prostorija, najčešće u sastavu knjižnice, u kojoj se čita tekstualna građa zapisana na različitim medijima (knjige, časopisi, novine, CD, DVD, Internet i sl.). 2. Društvo ili klub za promicanje knjige i razvijanje čitanja; osnovane u XVII. stoljeću u Engleskoj (Reading Society, Book Club, Library Society, Gentlemen’s Library), zatim Francuskoj i drugdje pod nazivima Lesegesellschaft, Lekturkabinet, Cabinetto di lettura i dr. U Hrvatskoj se zameci čitaonica javljaju sredinom XVIII. stoljeća pojavom klubova za više staleže (Casino) u kojima su se mogle čitati novine i časopisi. U doba narodnog preporoda čitaonice imaju važnu ulogu kao središta okupljanja rodoljuba i mjesta s kojih se pokreću mnogobrojne akcije. Prve ilirske čitaonice osnovane su 1838. u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu, zatim u Križevcima (1839), Đakovu (1841), Osijeku (1844), Požegi (1845), Novoj Gradiški i Slavonskom Brodu (1849), Rijeci (1850). Njihov rad za vrijeme Bachova apsolutizma uglavnom zamire. U drugoj polovini XIX. stoljeća, uz mnogobrojna Casina u kojima se u Dalmaciji okupljaju autonomaši, a u Slavoniji mađaroni, i u kojima se čita literatura na talijanskome, njemačkome ili mađarskome, osnivaju se narodne čitaonice u svim dijelovima Hrvatske, s idejom brige za narodni hrvatski jezik, promicanje pismenosti i njegovanje društvenog života. Do kraja XIX. stoljeća doći će do njihova spajanja i ta će čitaonička društva između dvaju svjetskih ratova prerasti u narodne knjižnice s čitaonicama.