član (gramatički član), u raznim jezicima, čestica koja se dodaje imenici, pridjevu ili čemu drugomu, radi davanja posebne značenjske ili gramatičke vrijednosti. Npr. određeni član kazuje da je imenica u govoru već prije spomenuta pa je zato poznata; neodređeni član kazuje da imenica u govoru još nije spomenuta. Preponirane članove (smještene ispred riječi na koju se odnose) imaju npr. njemački, engleski, francuski, talijanski, španjolski, portugalski, novogrčki i dr.; postponirane članove (iza riječi) imaju npr. rumunjski, makedonski, bugarski, albanski, švedski, norveški i dr.