Ćiril Aleksandrijski, sv., patrijarh i crkveni pisac (Aleksandrija, 375 – Aleksandrija, 444). Postao aleksandrijskim patrijarhom 412; sljedbenik aleksandrijske teološke škole; protivi se (429) učenju carigradskog patrijarha Nestorija o dvjema osobama u Kristu. Predsjeda III. ekumenskom saboru u Efezu (431) na kojem je osuđeno Nestorijevo učenje. Budući da je na II. saboru Nestorijevih sljedbenika izopćen Ćiril, obojica su zatočeni u Efezu po nalogu cara Teodozija II. Godine 433. postignut je sporazum između dviju strana. Napisao je više egzegetskih, dogmatskih i polemičkih djela te poslanica i govora, od kojih je glasovit Sermo ad laudem Deiparae (Govor u čast Bogorodice).