Dačani, Zlatna kaciga, Bukurešt, Nacionalni muzej
Dačani (latinski: Daci), trački narod, srodni Getima. Njihova plemena (Anarti, Apuli, Buri, Saci i dr.) obitavala su na području današnje Rumunjske između Dunava i Karpata. Neki savezi dačkih plemena ratovali su u ←III. stoljeću protiv helenističkih vladara i njihovih najamnika Kelta, Skita i Germana, a od ←II. stoljeća i protiv Rimljana. U ←I. stoljeću dački vladar Burebista sjedinio je većinu plemena u jedinstvenu državu i uspješno ratovao protiv skitsko-sarmatskih plemena, grčkih kolonija na Crnome moru i rimskih uporišta u Meziji. Tijekom I. stoljeća Dačani su više puta upadali u Panoniju i ratovali s Rimljanima; istovremeno trgovačkim posredništvom i kolonizacijom u dačkim krajevima jača romanizacija. Dačka država ponovno jača u doba Decebala; 85. prodiru u Meziju, ali su naposljetku poraženi u dva vojna pohoda rimskog cara Trajana (101–102. i 105–106); od 107. Dacia ima status rimske provincije da bi u doba cara Hadrijana bila podijeljena na dvije provincije (Dacia superior i Dacia inferior), a za Marka Aurelija u tri distrikta (Dacia Porolissensis, Dacia Apulensis, Dacia Maluensis). Nakon učestalih upada Markomana i Gota, odredbom cara Aurelijana, rimske postrojbe i koloni povlače se iz Dacije preko Dunava u tzv. Dacia ripensis (poslije Dacia mediterranea) s glavnim gradom Serdicom (Sofija), a potom Ratiarijom (Arčar). Pojedinosti dačke nošnje, naoružanja i nastambi sačuvane su na reljefima Trajanova stupa na kojem je prikazano rimsko ratovanje u Daciji početkom II. stoljeća.