D’Annunzio, Gabriele, talijanski književnik i političar (Pescara, 12. III. 1863 – Gardone Riviera, 1. III. 1938). Jedan od vodećih talijanskih književnih te kulturnih i političkih ličnosti na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, kao i u njegovim prvim desetljećima. Snažan utjecaj i izvan Italije imala je njegova poezija, u kojoj objedinjuje razne stilske tendencije (npr. simbolizam, esteticizam) te sklonost hedonističkom, euforičnom doživljaju prirode i čovjekova položaja (S proljeća, 1879; Međuigra stihova, 1883; Rajska pjesan, 1893; Alcyone, 1904). Unutar opsežna proznog opusa, koji nastaje pod utjecajem realizma, naturalizma i nekih modernističkih postupaka, izdvajaju se zbirka Peskarske novele (1902) i romani Užitak (1889), Trijumf smrti (1894) te Oganj (1900), posvećen ljubavnoj vezi s glasovitom glumicom Eleonorom Duse. Pisao i drame, često s povijesnom tematikom (Francesca da Rimini, 1901; Ioriova kći, 1904). U politici se isticao kao gorljiv nacionalist. Slavi okupaciju Libije (1919), utječe na ulazak Italije u I. svjetski rat, a 12. IX. 1911. sa svojim jurišnicima (arditi) okupira Rijeku kojom diktatorski upravlja sve do siječnja 1921. Poslije postaje nacionalnim pjesnikom fašističke Italije.