De Lubac, Henri, francuski teolog (Cambrai, 20. II. 1896 – Pariz, 4. IX. 1991). Isusovac, profesor u Lyonu i Fourvièreu; kardinal 1983. Glavni predstavnik francuske “nouvelle théologie”. Istražuje ulogu kršćanstva u suvremenom svijetu; glavne teme njegovih djela jesu komentari Sv. pisma i patristike te povijest srednjovjekovne teologije. Sa Jeanom Daniélouom pokrenuo Sources chrétiennes (1941), seriju kritičkih izdanja patrističkih djela. Pisao o budizmu i u obranu Pierrea Teilharda de Chardina. Glavna djela: Katolicizam, socijalni aspekt dogme (1938), Corpus Mysticum (1944), Nemarksistički socijalist; rasprava o Proudhonu (1948), Meditacija o Crkvi (1953), Srednjovjekovna egzegeza (I–IV, 1959–64).