Francesco De Sanctis
De Sanctis, Francesco, talijanski književni povjesničar, kritičar i političar (Morra Irpina, danas Morra De Sanctis, 28. III. 1817 – Napulj, 29. XII. 1883). Prognan nakon izlaska na barikade u Napulju 1848. Poslije oslobođenja narodni zastupnik i ministar prosvjete. Najznačajniji mu je književnokritički rad pod jakim utjecajem romantizma te klasičnog njemačkog idealizma (napose Hegela). Smatra da književnost odražava duhovna strujanja epohe, no da njezina društvena važnost nije u suprotnosti s umjetničkom autonomijom. Umjetnost je, po njemu, prikazivanje istine u fantastičnoj formi, a forma je u dijalektičnom odnosu sa svojim sadržajem. Najpoznatije mu je djelo Povijest talijanske književnosti (1868–71), u kojoj književne pojave promatra u kontekstu povijesnog razvoja Talijana. Njegove studije o Danteu, Guicciardiniju, Foscolu, Leopardiju, Manzoniju i dr. otvorile su put razvoju talijanske književne kritike. Ostala važnija djela: Kritički eseji; Kritički esej o Petrarki; Studija o Giacomu Leopardiju (1885); Talijanska književnost XIX. stoljeća (1897).