Delorko, Olinko, hrvatski književnik, prevoditelj i folklorist (Split, 30. I. 1910 – Zagreb, 18. II. 2000). Kao pjesnik objavio desetak zbirki s intimističkim temama te odjecima suvremenoga talijanskog pjesništva. Isticao se kao prevoditelj klasičnih (Petrarca, Dante, Ariosto, Tasso) i novijih (D’Annunzio, Quasimodo, Ungaretti) tekstova iz talijanske književnosti. Sastavio nekoliko antologija (s → Dragutinom Tadijanovićem Hrvatska moderna lirika, 1933; s Antunom Nizeteom Talijanska lirika, 1939) te objavio više zbirki narodnih pjesama (Hrvatske narodne balade i romance; Narodne epske pjesme). Pisao i novele, crtice te esejističke tekstove. Važnija djela: Pjesme; Rastužena Euterpa; Razigrani vodoskoci; Zgode poremećene sreće; Uznosite slutnje; Izgaranja; Svijetli i tamni sati.