desetina 1. Desetak, deseto, dežma, dižma, decima, javnopravno davanje desetog dijela zemljišnog priroda, stočnog priploda i proizvoda, pa i osobne zarade od službe i obrta. Postojala je već u starom vijeku, a u srednji vijek prenijela ju je zapadna Crkva i temeljila je na Starom zavjetu. Isprva se sastoji od dobrovoljnog priloga za uzdržavanje Crkve i crkvenih službenika, a od VI. stoljeća počinju je naređivati crkveni sabori. Franački su je vladari u VIII. stoljeću zakonom propisali kao naknadu Crkvi za sekulariziranje njezinih posjeda. U nas je spominje knez Mislav 839, ali za vladara domaće krvi nije bila zakonom propisana; u Ugarskoj su je uveli već prvi kraljevi, pa je ulaskom u državnu zajednicu s Mađarima 1102. proširena i na Hrvatsku. Plemići je nisu plaćali za svoja zemljišta ni svećenici za crkvena dobra; kmet je davao vlastelinu devetinu, a od ostatka Crkvi desetinu. Načelno pripadala biskupima, ali je često ustupana kaptolima, samostanima ili crkvenim redovima. Dio se prepuštao mjesnim župnicima, a dio je bio za pomoć siromasima i gradnju crkava. Njezino je ubiranje katkad davano u zakup; prvenstvo je pritom pripadalo plemstvu koje je onda istodobno ubiralo i daće za sebe (devetinu) i crkvenu desetinu. Osim crkvene, postojala je i svjetovna desetina (decima secularis) koja se u nas javlja kao kraljevska, vlastelinska ili gospoštijska i gradska. Kao i ostale feudalne daće, u hrvatskim zemljama desetina je ukinuta 1848. 2. Odjeljenje, najmanja formacijska borbena vojna postrojba jačine 5–15 vojnika s odgovarajućim naoružanjem i vojnom opremom. Ovisno o namjeni i osnovnom naoružanju, može biti streljačka, mitraljeska, izvidnička, minobacačka, protuoklopna itd. Njom zapovijeda desetnik (kaplar). Najčešće je u sastavu voda. → dekurija