deuterokanonske knjige, naziv za neke knjige Staroga zavjeta u Bibliji, koje su bile isprva izvan (grčki: deuteros drugi) službenog popisa (latinski: canon) biblijskih knjiga i naknadno dodane. Kršćanska tradicija je židovskom popisu “božanskih pisama”, tzv. palestinskom kanonu, dodala još sedam drugih knjiga (deuterokanonske za razliku od protokanonskih – istovjetnih s palestinskim kanonom), što je utvrđeno 382. na crkvenom saboru u Rimu i potvrđeno 1546. na Tridentskom saboru. Deuterokanonske knjige su Tobija, Judita, 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova i Baruh. Prema tematskoj podjeli svrstavaju se u povijesne, poučne i proročke. → Martin Luther je 1522. deuterokanonske knjige isključio iz kanonskog popisa pa ih zato protestanti nazivaju apokrifima.