dies irae Posljednji sud, Sikstinska kapela, Vatikan
dies irae (latinski dan srdžbe) 1. Crkvena latinska himna o sudnjem danu, vjerojatno potječe od Tome Celanskoga (oko 1255). Danas je dies irae sekvenca u misi za mrtve (rekvijem). Tekst himne dies irae bio je u sastavu rekvijema, a često je i samostalno glazbeno obrađen (Giuseppe Verdi, Hector Berlioz, Antonín Dvořák i dr.). U slikarskim ostvarenjima ističe se Michelangelova freska u Sikstinskoj kapeli. 2. Sinonim za sudnji dan, dan “općega suda božjega” nad čovječanstvom, dan “gnjeva Gospodnjega” nad prokletim grješnicima.