dijak (novogrčki: sluga, pomoćnik, učenik vjerske škole), u srednjem i ranom novom vijeku naziv za klerika koji je na dvorovima vladara i velikaša obnašao službu dvorskog pisara (zvanog i gramatik i logofet) ili tome pisaru podređenog službenika. U srednjovjekovnim vrelima dijak se spominje u hrvatskim gradovima (Dubrovnik, Senj, Bakar, Zagreb, Čakovec, Bihać i dr.), na dvorovima vladara, banova i velikaša, gdje kao dvorski službenik (pisar) pripada povlaštenom sloju dvorjanika. Kod bosanskih banova i kraljeva dijak je svjetovni pisar koji radi pod vodstvom logofeta, predstojnika vladarske pisarnice.