dijanoetičke vrline (krjeposti) (grčki: dianoetikos koji se tiče razuma), prema Aristotelu, vrline u kojima do izražaja dolazi razum, koje su razumne same po sebi (znanje, umjetnost, razum, mudrost i sl.). Suprotnost su im etičke i karakterne vrline (hrabrost, velikodušnost, ljubaznost, istinoljubivost i dr.), kod kojih se razum javlja kao gospodar volje i strasti. Dijanoetičke vrline presudne su za čovjeka. Do njih se dolazi učenjem, svladavanjem znanja i iskustava prethodnih generacija.