diminucija (latinski: diminuere umanjiti) 1. Ponavljanje nekog dijela skladbe (motiv, tema, figura) u manjim notnim vrijednostima (najprije polovinsko, poslije trećinsko, četvrtinsko skraćivanje), najčešće primjenjivano u kontrapunktnim odsjecima. Prvi put primijenjeno u XIII. stoljeću (dvoglasne clausulae). Označuje se posebnim znakovima (φ, ¢, 3/2, C2). 2. Od XIV. do XIX. stoljeća jedan od načina ukrašavanja temeljnih tonova u napjevu skupinama tonova kraćeg trajanja.