siringa (grč.) 1. Starogrč. svirala od trske. Dvije su vrste – jednocijevna (monokalamna) i višecijevna (polikalamna) sastavljena od više međusobno povezanih cijevi različite duljine. Prema grč. mitologiji, složio ju je Pan, bog šuma, pašnjaka i pastira, pa je prema njemu prozvana Panova frula. Raširena je u mnogim zemljama, od Kine do Ekvadora, a oblikom i načinom sviranja preteča je usne harmonike. 2. Skladba za flautu solo što ju je za Louisa Fleurya skladao Cl. Debussy.