dobro 1. Ono za čime se teži kao za izvorom užitka, zadovoljstva i sreće; što unapređuje život pojedinca ili zajednice; što služi zadovoljenju neke potrebe i postizanju određene svrhe; što se smatra vrijednim u ekonomskom, kulturnom ili moralnom pogledu; što je u skladu s pravnim, političkim, religijskim i etičkim pravilima; što se traži, odobrava, cijeni, poštuje, brani itd. U svakodnevnom govoru razlikuje se materijalno i kulturno dobro. 2. Pojam dobra bio je i predmet mnogih filozofskih razmatranja. Rasprava antičke filozofije o “najvećem dobru”, tj. o vrhovnoj vrijednosti kojoj treba težiti ljudski život, utjecala je na stvaranje raznih etičkih struja: hedonizma, eudaimonizma, cinizma, stoicizma itd. Za Platona je “lijepo dobro” (kalokagathia) vrhunska ideja u hijerarhiji transcendentnog “idejnog svijeta”. U skolastici se izjednačavaju po logičkom opsegu pojmovi dobra i bića, pa se Boga definira kao “najviše dobro”. Stoljetne rasprave oko pojma dobra oživjele su i u novijoj, osobito njemačkoj idealističkoj filozofiji u okviru teorije vrijednosti.