dolce stil nuovo (talijanski: slatki novi stil), također stil nuovo ili stilnovismo, talijanska pjesnička škola koja se formira krajem XIII. i poč. XIV. st. Pjesnici ove škole nastavljaju se na provansalsku i sicilijansku pjesničku školu te, pod utjecajem neoplatonizma i skolastike, mističko-alegorijski poimaju pitanje ljubavi. Glasovito je njihovo određenje plemenitosti kao osobne kreposti, a ne nasljedne osobine te povezivanje plemenitosti i ljubavi pri čemu je žena postavljena kao simbol uzvišenog i anđeoskog. Glavni su predstavnici ove škole Guitone d’Arezzo, Guido Cavalcanti, Guido Guinizzelli i Dante Alighieri.