domena (latinski) 1. mat Skup vrijednosti koje može primiti nezavisna varijabla funkcije, tj. područje definicije funkcije; skup vrijednosti zavisne varijable zove se kodomena. 2. fiz Područje u feromagnetskoj tvari koje se ponaša kao mali magnetići (atomski ili molekularni dipolni momenti). U magnetskom i električnom polju dolazi do usmjerenosti domena i do jake polarizacije tvari. Povećanje temperature uzrokuje toplinsko gibanje koje razara domensku strukturu i svojstva tvari. 3. Vladarsko krunsko dobro, državno dobro, područje (npr. znanstvena, književna, politička, upravna domena i dr.). U srednjovjekovnoj povijesti Zapadne Europe domena označava osobni zemljišni posjed vladara, čijim se prihodima podmiruju troškovi dvora, dvorske svite i uprava. U kasnije doba, porastom državnih potreba, davanjem imanja u leno i uvođenjem poreza, uloga domene slabi. U Francuskoj i Njemačkoj u ranome novom vijeku započinje se u financijskoj upravi zemlje razlikovati kraljevska riznica od državne; u XIX. st. zakonskim odredbama utvrđuje se državno vlasništvo domene, naspram krunskih dobara koje su u osobnom vlasništvu vladara. U hrvatsko-ugarskom državnom pravu domena je plemićko dobro, koje je sadržavalo urbarsko selište s kmetovima, nad kojima je gospodar imao pravo sudbene vlasti. 4. U općoj uporabi znači područje, djelokrug.