Domicije (latinski Domitius), rodovsko ime pripadnika rimskog plebejskog roda koji su u doba cara Augusta postali patricijima. U rodu su se istaknule dvije obitelji (Calvini i Ahenobarbi). Gnej Domicije Afer (latinski Gnaeus Domitius Afer) (oko 14. pr. Kr. – 59), jedan od najboljih govornika svojega vremena, autor djela o preslušavanju svjedoka (De testibus). Gnej Domicije Ahenobarb (latinski Gnaeus Domitius Ahenobarbus), konzul 122. pr. Kr. Uspješno ratovao u Galiji protiv Arverna i Alobrožana (121. pr. Kr.). U južnoj Galiji izgradio strateški važnu priobalnu prometnicu (Via Domitia). Umro oko 104. pr. Kr. Gnej Domicije Ahenobarb, konzul 32. pr. Kr. U ratu između Cezara i Pompeja djelovao na strani Pompeja; nakon Cezarove smrti prelazi u Makedoniju. Ratovao protiv trijumvira (pobjede u pomorskim bitkama u Jonskome moru i kraj Brindisija). Gnej Domicije Ahenobarb, konzul 32. Suprug Germanikove kćeri Agripine Mlađe, otac budućeg cara Nerona. Gnej Domicije Kalvin (latinski Gnaeus Domitius Calvinus), pučki tribun i konzul 53. pr. Kr. Isprva protivnik, a potom Cezarov pristaša. Istaknuti sudionik u ratu između Cezara i Pompeja (bitka kod Farsala 48. pr. Kr.) te u ratovima protiv pontskog vladara Farnaka (47. pr. Kr.) i numidskoga kralja Jube (46. pr. Kr.). Namjesnik i vrhovni zapovjednik rimskih postrojba u Španjolskoj (39. pr. Kr. – 36. pr. Kr.). Lucije Domicije. Ahenobarb (latinski Lucius Domitius Ahenobarbus), edil, pretor i konzul (od 16. pr. Kr.); prokonzul u Africi, namjesnik Ilirika (nakon 8. pr. Kr,). Vodio uspješne ratove i dopro do Elbe; car August povjerio mu je nakon 6. pr. Kr. zapovjedništvo nad rimskim legijama na Rajni.