 |
|
| Službeni naziv: | Dominika ; Commonwealth of Dominica |
| Površina: | 751 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 72 000 (97 stanovnika/km2 ); 69% gradsko |
| Glavni grad | Roseau, 19 400 stanovnika (2001) |
| Upravna podjela | 10 župa; |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | istočnokaripski dolar = 100 centa |
Dominika, otočna država u Karipskome moru, zauzima istoimeni otok u sjev. skupini Privjetrinskih otoka (Windward Islands) u Malim Antilima. Smještena je između franc. otoka Guadeloupe na S i Martinique na J.
Prirodna obilježja
crkva
Planinski otok vulkanskog podrijetla s pretežito strmim obalama. Gl. crte reljefa daju dobro pošumljeni planinski lanci koji se pružaju od S prema J, s prekidom u središnjem dijelu otoka, gdje se prostire nizina uz rijeke Layou i Pegou. Najviši vrh Morne Diablotin, 1447 m, u s dijelu otoka. Prevladava trop. klima sa stalno visokim temperaturama koje se kreću između 26 i 32 °C. Padalina ima oko 2000 mm u nižim dijelovima i priobalju, dok u gorju dosežu i nekoliko puta više. Kiše ima tijekom cijele godine, a nešto je sušnije razdoblje tijekom ožujka. Povremeno se javljaju trop. cikloni (hurikani). Otok je dobro pošumljen (o. 2/3 površine), botanički zanimljiv zbog biol. raznolikosti. Dio planinske trop. divljine zaštićen je u NP Morne Trois Pitons (NP od 1975). Rijeke su brojne, ali ugl. kratke, često u obliku planinskih bujica. Iako nema aktivnih vulkana, vulkanska aktivnost pokazuje se u obliku fumarola, solfatara i vrućih izvora. U j dijelu otoka nalazi se Boiling Lake (Kipuće jezero), kojemu se razina povremeno izdiže gotovo 1 m zbog tlaka plinova iz podzemlja.
Stanovništvo
Većina od 70-ak tis. stanovništva afr. je podrijetla (o. 90%), a ostatak čine mješanci i kreoli, uz sačuvanu manju zajednicu pretkolumbovskog indijanskog stanovništva. Budući da su prvi eur. doseljenici bili Francuzi, franc. jezik (točnije, mješavina francuskog i afričkih jezika – patois ) dosta je raširen, posebice u ruralnim područjima, ali služb. je jezik engleski. Prosječna gustoća naseljenosti od 97 st./km2 nije dobar pokazatelj, jer većina stanovništva živi u priobalju (u gradovima o. 70%). Najveći je grad Roseau, a ostala veća naselja jesu Barekua, Marigot i Portsmouth. Porast stanovništva je spor (1‰ godišnje, prosj. 1990–98), a u pojedinim godinama broj se smanjuje. Prir. porast razmjerno je visok, 10–15‰, a rezultat je srednje visoke rodnosti i niske smrtnosti koja je u pravilu ispod 10‰. Međutim, prevladavajuće iseljavanje, koje ga u pojedinim godinama i nadmašuje, poništava utjecaj prir. porasta. Osim toga, povremene prir. nepogode uzrokuju veće egzoduse. Tako je npr. hurikan David 1979. god. potaknuo masovno iseljavanje, a samo dio stanovništva se vratio. Prevladava mlado stanovništvo: mlađih od 15 god. je 29%, a starijih od 65 god. samo o. 8%. Očekivano trajanje života je 76 god. U vjerskom sastavu prevladavaju katolici (80%), uz protestantske i druge, manje vjerske zajednice. Školovanje je besplatno i obvezno za djecu do 15 god., a nepismenih je manje od 15%.
Gospodarstvo
Dominika je jedna od najsiromašnijih karipskih zemalja. Poljoprivreda je još uvijek važan oslonac gospodarstva, a ona je u velikoj mjeri izložena povremenim vremenskim nepogodama (trop. olujama), što je posebice bilo učestalo potkraj 1970-ih. U 1980-ima gospodarstvo se djelomično oporavilo, uz znatnu stranu pomoć (UN, SAD, Vel. Britanija i dr.). Sred. 1990-ih trop. cikloni ponovno su uništili nasade banana i drugih poljoprivr. kultura. Da bi smanjila ovisnost o prir. uvjetima i povećala raznolikost gospodarstva, vlada pokušava stimulirati razvoj off-shore financ. djelatnosti, kao i razviti turizam, ali strma obala s malo plaža i nedostatak međunar. aerodroma usporavaju ta nastojanja. BNP raste brže od porasta stanovništva pa se dohodak postupno povećava; potkraj 1990-ih premašio je 3000 USD. Najvećim se dijelom ostvaruje u tercijarnim djelatnostima. Poljoprivreda je još uvijek značajna djelatnost, zapošljava o. 1/3 stanovništva i ostvaruje o. 1/5 dohotka. Gl. poljoprivr. proizvod su banane, koje daju 30–50% vrijednosti izvoza. Uz njih se uzgajaju agrumi, povrće i kokos, koji je sve značajniji kao izvor sirovina za industriju. Šume se slabo iskorištavaju; ribarstvo je znatno oslabljeno jer su hurikani uništili ribarsku flotu koja se sporo obnavlja. Nema značajnijih rudnih bogatstava. Pol. el. energije dobiva se iz uvezenih fosilnih goriva, a polovicu daje hidroenergija. Ind. je orijentirana na preradu poljoprivr. proizvoda, proizvodnju sokova i ruma, kopre, kokosova ulja, a u novije vrijeme razvija se i farmaceutska ind. (proizvodnja sapuna i deterdženata). Uvoz je 2–3 puta veći od izvoza. Uvozi se različita industr. roba, hrana, energenti i sirovine. U izvozu dominiraju banane, nešto drugog voća i povrća, kopra, a gotovo trećinu vrijednosti daje izvoz sapuna. Gl. su partneri SAD, zemlje CARICOM-a i Vel. Britanija. Dominiku godišnje posjeti o. 300 000 stranih turista. Portsmouth je gl. izvozna luka za banane. Manji aerodrom nalazi se u blizini gl. grada.
BNP (1998): 230 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 18%, industrija 20%, usluge 62%
Udio zaposlenih po sektorima (1996):
poljoprivreda 31%, industrija – %, usluge – %
Nezaposlenih (1994): 23%
Inflacija (1990–98): 3,2%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–98): – %/god.
Uvoz (1999): 134 mil. USD
Izvoz (1999): 51 mil. USD
BNP (1998): 230 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 18%, industrija 20%, usluge 62%
Udio zaposlenih po sektorima (1996):
poljoprivreda 31%, industrija – %, usluge – %
Nezaposlenih (1994): 23%
Inflacija (1990–98): 3,2%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–98): – %/god.
Uvoz (1999): 134 mil. USD
Izvoz (1999): 51 mil. USD
Povijest
Najstariji stanovnici otoka bila su indijanska plemena (Karibijci, Aravačani). Otok je dobio ime po nedjelji, danu na koji ga je 1493. otkrio Kristofor Kolumbo. Od XVII. stoljeća u britanskom posjedu; tijekom toga razdoblja Dominika je čest predmet prijepora između Engleske i Francuske; od 1771. ima status zasebne britanske kolonije. Godine 1967. postaje jedna od država Zapadnoindijske Federacije s velikom autonomijom u unutarnjim poslovima. Od 3. XI. 1978. nezavisna republika u sastavu Commonwealtha; prvi predsjednik Frederick Degazon (1979–80). Godine 1980. prvakinja Dominikanske slobodarske stranke → Mary Eugenia Charles postaje predsjednica vlade (do 1995), kao prva žena na tom položaju u karipskom području. U vanjskoj politici Dominika ima bliske odnose s Francuskom i SAD-om; u listopadu 1983. pomogla je američku invaziju Grenade. Od 1995. do 2000. na čelu vlade bio je Edison James iz Ujedinjene radničke stranke, a od 2000. vladu vode laburisti: Roosevelt (Rosie) Douglas (samo 8 mjeseci, umro iste godine), Pierre Charles (2000–04), Roosevelt Skerrit (od 2004). Dužnost predsjednika Dominike od 2012. obnaša Eliud Williams.