Donatello (Donato di Nicolo di Betto Bardi), talijanski kipar (Firenca, oko 1386 – Firenca, 13. XII. 1466). Majstor renesansnoga kiparstva inspiriranog antičkim idealima. Odličan poznavatelj anatomije; likove modelira s karakternim obilježjima u rasponu od harmoničke smirenosti do dramatske napetosti. Kiparsku poduku stekao u radionicama → Nannija di Banca i → Lorenza Ghibertija. Za pročelje firentinske prvostolnice u mramoru izveo niz kipova svetaca i proroka (sv. Ivan Evanđelist), a za crkvu Or San Michele kip sv. Jurja. Oko 1430. nastaje brončani akt David i kameno portretno poprsje Nicollo da Uzzana, prvi takvi primjerci poslije antike, prototipovi svih poslije koncipiranih djela toga žanra. Boravak u Rimu i studij antičkih spomenika ostavlja još dublje tragove u njegovim kasnijim radovima (Navještenje u firentinskoj crkvi S. Croce). Reljefi s dječacima koji plešu, sviraju ili pjevaju su antički motiv putta, preuzeti s rimskih sarkofaga i oblikovani kao anđeli. U Padovi izvodi brojne radove za baziliku sv. Antuna (Raspeće) i u bronci lijeva čuveni konjanički kip venecijanskoga kondotjera Gattamelate, prvo djelo te vrste u renesansi izrađeno po uzoru na kip rimskoga cara Marka Aurelija, te antičke konje na pročelju crkve sv. Marka u Veneciji. U posljednjoj fazi okreće se naturalističkoj ekspresiji (Judita i Holoferno). Znatno utjecao na slikarstvo quattrocenta u nastojanju za anatomski što vjernijom i plastičnom modelacijom ljudskoga tijela.