Dragojević, Danijel, hrvatski pjesnik i esejist (Vela Luka, Korčula, 28. I. 1934). Jedan od vodećih suvremenih hrvatskih pjesnika. Autor čiji se opus temelji na pjesničkom repertoaru XX. stoljeća, pri čem razvija naslijeđene mogućnosti ili polemizira s nekim njegovim dijelovima. Tematizira problem pjesničkoga jezika kao sredstva komunikacije i propituje lirski diskurs te njegov odnos spram izvanumjetničkih zbivanja te stanjima subjekta. Unutar njegova opusa nalazimo i poetsko-prozne fragmente, kratke priče i eseje. Bavio se i likovnom kritikom (monografije Kosta Angeli Radovani, 1961; Albert Kinert, 1963). Važnija djela: Kornjača i drugi predjeli (1961), Nevrijeme i drugo (1961), O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata (1970), Prirodopis (1974), Izmišljotine (1976), Razdoblje karbona (1981), Rasuti teret (1985), Zvjezdarnica (1994), Cvjetni trg (1994), Hodanje uz prugu (1997).