Franjo Dugan st.
Čedomil Dugan
Dugan, obitelj hrvatskih glazbenika. Čedomil, orguljaš i pijanist (Zagreb, 24. I. 1915 – Zagreb, 16. I. 1989). Sin Franje st. Uz diplome iz klavira i orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (na kojoj je 1938–45. bio profesor tih predmeta), diplomirao je i medicinu specijaliziravši urologiju. Nastupao kao pijanist, član klavirskoga trija s Lj. Dobronjijem i M. Šimunićem, bio dugogodišnji orguljaš crkve sv. Marka u Zagrebu. Promicao djela hrvatskih autora. Franjo st., skladatelj, orguljaš, glazbeni pedagog i pisac (Krapinica, kraj Zlatara, 11. IX. 1874 – Zagreb, 12. XII. 1948). Uza studij matematike i fizike u Zagrebu, završio kompoziciju na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu. Profesor u Osijeku i Zagrebu, od 1922. do 1941. profesor kompozicije u Zagrebu te teorijskih predmeta i orgulja na Muzičkoj akademiji (1940–41. rektor). Jedan od utemeljitelja → cecilijanskoga pokreta u Hrvatskoj, urednik glazbenih priloga u časopisu Sv. Cecilija, crkveni i koncertantni orguljaš, dirigent pjevačkih zborova. Redoviti član JAZU (1921). Djela: orguljske tokate, fantazije (d-mol, 1895), fuge (Kromatska c-mol, 1895), gudački kvartet u h-molu (1898), sonata za violinu i klavir u g-molu (1908), Simfonijski andante za orkestar (1908), zborovi uz orkestar ili klavir, popijevke uz klavir ili orgulje, mise, crkveni zborovi. Spisi: glazbeno-nastavni priručnici (Elementarna teorija muzike; Nauka o muzičkim formama; Nauka o instrumentima), biografije, kritike i sl. u časopisima i novinama. Franjo ml., skladatelj (Zagreb, 10. I. 1901 – Zagreb, 14. VII. 1934). Inženjer brodogradnje, glazbu učio u oca Franje i samouko. Skladao pretežno zborove utemeljene na glazbenom folkloru (Zahvalnica; Jurjevske pjesme; Staroslavenska misa), gudački kvartet (djelomice na narodne motive), obrađivao međimurske, gradišćanske, srijemske i crnačke napjeve.