Durand, Guillaume (Durandus ili Duranti, Guillelmus), francuski skolastik, kanonist (Puimisson, o. 1230 – Rim, 1. XI. 1296). Dominikanac; profesor kanonskog prava u Bologni i Modeni; auditor pri Sv. Stolici. Sudjeluje na II. lyonskom saboru (1274) i u crkvenoj i civilnoj upravi novopripojene pokrajine Bologne i Romagne (1278) Papinskoj državi, od 1283. njezin upravitelj. Imenovan 1286. biskupom Mende u Francuskoj. Najpoznatije mu je djelo Speculum iudiciale (1271–76), rasprava o kanonskom i djelomično civilnome proceduralnom pravu. Rationale divinorum officiorum (oko 1285–91) najvažnije je djelo o bogoslužju u srednjem vijeku. U teologiji blizak nominalizmu, pridonosi dekadenciji skolastike (In sententias theologicas Petri Lombardi commentariorum libri IV).