dvorska luda
dvorska luda, u srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim vladarskim dvorovima, osoba koja je zabavljala vladara, pripadnike i goste dvora svojim grotesknim ponašanjem, šalama, rugalicama, ali i smjelo izrečenim kritikama. Dvorske lude poznate su već na dvorovima vladara staroga vijeka (Filip Makedonski); u srednjem vijeku vrela ih bilježe na dvoru kalifa Haruna al-Rašida, meksičkoga kralja Montezume i diljem sjedišta europskih vladara i velikaša. Često je dvorska luda fizički deformirana osoba (patuljak, grbavac) odjevena u smiješno ili groteskno ruho, a obično je uživala veću slobodu iskazivanja kritike. U nekim zemljama dvorske lude održale su se do u XIX. st. (Njemačka, Rusija). Lik dvorske lude motiv je mnogobrojnih književnosti (Shakespeare, Edgar Allan Poe, Victor Hugo), likovnih (Hans Holbein, Diego Velázquez) i glazbenih djela (Giuseppe Verdi).