dvostruka istina (latinski: duplex veritas), učenje prema kojem je nešto što je u filozofskom pogledu istinito, u religijskom smislu neistinito, i obratno. Zastupali su je mnogi predstavnici arapske i kršćanske skolastike (Averroes, Duns Scotus, William Ockham, Siger Brabantski), ponajviše zato da bi se pri iznošenju svojih filozofskih shvaćanja zaštitili od optužbe krivovjerja i od progona crkvenih vlasti.