ecclesia propria (grčki ekklesia: okupljanje pozvanih) 1. Starohelenska skupština iz VII. st. pr. Kr. koja je okupljala muške građane što su navršili 18 godina i imali građanska prava. Birali su i smjenjivali činovnike, odlučivali o ratu i miru, mijenjali ustav. Glasovalo se dizanjem ruku. 2. Starokršćanska općina vjernika. Poslije se ecclesia koristi kao ime za Crkvu kao zajednicu vjernika, a u romanskim jezicima i za crkvenu zgradu. U katoličkoj terminologiji: ecclesia militans – borbena Crkva, Crkva na zemlji; i ecclesia triumphans – pobjedonosna Crkva, Crkva na onome svijetu.