Eco, Umberto, talijanski teoretičar i književnik (Alessandria, 5. I. 1932 – Milano, 19. II. 2016). Pisac brojnih i svjetski utjecajnih rasprava s područja estetike, semiotike, komunikologije, književne teorije i popularne kulture. Sveučilišni profesor u Torinu, Firenci, Milanu i Bologni. Kao književnik svjetsku slavu stekao romanom na srednjovjekovnu temu Ime ruže (1980), kojeg odlikuje zanimljiv kriminalistički zaplet i organizacija građe. Slijede romani Foucaultovo njihalo (1988), Otok prethodnoga dana (1994), Baudolino (2000), Tajanstvena vatra kraljice Loane (2004), Praško groblje (2010) i Nulti broj (2015). Ostala važnija djela: Otvoreno djelo (1962), Znak (1973), Rasprava o općoj semiotici (1975), Čitatelj in fabula (1979), Semiotika i filozofija jezika (1984), Granice interpretacije (1990).