egocentričnost (latinski ego: ja, centrum: središte) 1. Pojava kada se osobno ja i vlastita korist, kako u mišljenju tako i u djelovanju, svjesno ili nesvjesno stavlja u središte svega. Sve se prosuđuje s osobnog stajališta. Osoba sebe smatra središtem. 2. Po Piagetu i Claparèdeu, razdoblje u razvitku dječjega karaktera kada dijete sebe stavlja u središte svega i ne vodi računa o drugima. To je stanje prijelaz između potpunog egoizma najranije dobi djeteta i altruističkog ponašanja u njegovoj kasnijoj dobi.