ekonomska pomoć, različita bespovratna davanja pojedinim zemljama u naravi ili novcu; također različiti oblici financiranja ili materijalnoga pomaganja pod uvjetima koji su za primatelja povoljniji od onih koji postoje na međunarodnom tržištu kapitala. Takvu se bilateralno ili multilateralno organiziranu ekonomsku pomoć obično pruža pojedinim zemljama nakon elementarnih nepogoda (potresa, suša i dr.) radi sprječavanja humanitarnih katastrofa. Postoje i širi, sustavni oblici međunarodne ekonomske pomoći. Takva je bila pomoć od oko 50 mlrd. USD koju su Sjedinjene Države na temelju svojeg Zakona o zajmu i najmu iz 1941. davale svojim ratnim saveznicima tijekom II. svjetskog rata (u prvome redu Velikoj Britaniji, ali i Sovjetskom Savezu i Kini, a u cjelini je oko 40 zemalja primilo tu pomoć). Sjedinjene Države pomogle su i poslijeratnu obnovu Zapadne Europe s oko 13 mlrd. USD (Marshallov plan). Tu je ekonomsku pomoć politički odredio kontekst hladnoga rata. Pomoć nerazvijenim zemljama u vrijeme dekolonizacije bila je također znatnim dijelom politički motivirana. Prestankom hladnoga rata jača u međunarodnoj zajednici i međunarodnim dokumentima motiv zajedničkog interesa čovječanstva da se ukloni tzv. jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja kao ograničavajući čimbenik svjetskog razvitka. U 1990-ima najveću su pomoć pružale Sjedinjene Države, a slijede ih Francuska, Njemačka, Italija, Japan i Saudijska Arabija. Veliki primatelj te pomoći u 1990-ima je Rusija (oko 12 mlrd. USD), čime se nastoji podržati demokratske reforme u njoj.