element (lat.) 1. Počelo; prvobitno, jedno od četiriju počela svijeta (vatra, voda, zemlja, zrak). 2. kem Tvar koja se ne može kem. putem rastaviti na jednostavnije sastojke. Elementi se sastoje od atoma iste vrste. Od 112 dosad poznatih elemenata, u prirodi postoji 95 različitih elementa, a ostali su umjetni (i radioaktivni). Elementi se mogu poredati u sustav (→ periodni sustav elemenata) prema broju elektrona koje atom ima u svojoj ljusci. O tome ovise kem. svojstva elemenata. Atomi imaju različiti maseni broj (broj protona i neutrona u jezgri). Najveći broj elemenata u prirodi čine metali, slijede polumetali, nemetali, plemeniti plinovi. Većina ih je, pri sobnoj temperaturi, u čvrstom stanju, malo ih je plinovitih, a dva su tekuća (brom i živa). Po rasprostranjenosti na Zemlji na prvo mjesto dolazi kisik (oko 50%), silicij (oko 26%), aluminij (oko 8%) itd. 3. tehn Razni dijelovi koji su važni za funkcioniranje strojeva (vijci, matice, zakovice, zupčanici i dr.), odn. dio el. sklopova ili uređaja koji se još nazivaju članak ili ćelija, npr. termoelement. 4. pren Sastavni dio neke cjeline; osnovni pojam, počelo, početak, izvor, uzrok; elementi, osnove; prvi nauk u učenju i pisanju; osnovni, temeljni podaci o nečemu (e. strojeva, e. glazbe, e. matematike).