embargo (španj.), privremena zabrana isplovljavanja brodova neke zemlje ili zabrana robne razmjene s njom. Rijetki su slučajevi zabrane isplovljavanja vlastitim brodovima (primjer je toga amer. Zakon o embargu iz 1807). Zabrane isplovljavanja stranim brodovima često su se izricale kao sredstvo odmazde, pritiska ili radi osiguravanja mogućnosti njihove zapljene uoči rata. Takve su zabrane isplovljavanja izricale kako zaraćene zemlje brodovima neutralnih zemalja, tako i neutralne zemlje brodovima zaraćenih zemalja. Često se zabranjuje izvoz oružja, municije i druge voj. opreme zaraćenim zemljama ili u zemlju zahvaćenu građ. ratom; obično to druge zemlje čine zajednički kako bi nametnule prestanak neprijateljstava, a čini to i pojedina zemlja kao izraz svoje neutralnosti. Zabrana robne razmjene može biti i ekon. sredstvo → bojkota neke zemlje radi pritiska na nju ili njezina kažnjavanja. Takav e. može biti opći (na svaki promet s tom zemljom i na sve robe) ili ograničeni (samo na određene vrste roba). SAD primjenjuje opći e. prema Kubi još od 1960, a od 1979. do 1981. uvele su e. na izvoz svojega žita u SSSR. E. može biti i sredstvo djelovanja međunar. organizacija. Primjer iz vremena Lige naroda jest e. Italiji (1935) zbog napada na Etiopiju. Vijeće sigurnosti UN-a je, među ostalim, uvelo e. na izvoz nafte i oružja u JAR (1963) i Rodeziju (1966) zbog tadašnje rasne diskriminacije u tim zemljama, i opći e. SR Jugoslaviji (1992) zbog agresije u BiH. U novinarstvu e. na neku vijest znači zabranu njezina objavljivanja do određenog dana ili trenutka.