Eneida, Didanov banket, ilustracija iz Eneide
Eneida (lat. Aeneis), gl. djelo rim. pjesnika Vergilija, ep sastavljen od 12 pjevanja u kojima se opisuju zgode gl. junaka Trojanca Eneje. Po uzoru na Homerovu Odiseju u prvih se šest pjevanja opisuju Enejina lutanja nakon pada Troje, a u preostalih šest, po uzoru na Ilijadu, različiti bojevi. Eneji je sudbinom određeno da u Italiji osnuje novu državu iz koje će se poslije razviti Rim. Carstvo. Vergilije je u Eneidi opjevao mitsku povijest Rima i veličao rod Julijevaca, poteklih od Enejina sina Jula, a kojima je, usvojen od Julija Cezara, pripadao i sam August. Na Eneidi je Vergilije radio između ←29. i ←19, no nije ju uspio dovršiti te je prije smrti zatražio da se rukopis spali. Po Augustovu nalogu Eneidu su izdali pjesnici Varije i Tuka. Snažno je utjecala na eur. književnosti, posebice na razvoj epa.