eden, u Bibliji (Knjiga postanka), zemaljski raj nastanjen prvim stvorenim čovjekom i ženom, Adamom i Evom, prije nego što su odbili slušati Božje zapovijedi i bili protjerani iz njega. Izraz vjerojatno dolazi od akadske riječi edinnu, posuđenice od sumerskog edin, što znači pustinja. U Bibliji se govori o vrtu u edenu i o rijeci koja prolazi kroz eden i natapa vrt. Starozavjetni je pisac opće ime eden primijenio na ime navodnog mjesta ili kraja, zato ne čudi što se nikad nije moglo ustanoviti gdje je ono bilo. Izraz “vrt u edenu” s vremenom se promijenio u “edenski vrt” pa je u hebrejskomu eden značio stan, boravak. Slične priče kod Sumerana pokazuju da je pojam zemaljskog raja tema koja pripada mitologiji staroga Srednjeg istoka. Priča o edenu teološki je iskorištena tema za objašnjenje čovjekova razvoja od stupnja nevinosti do spoznaje grijeha, jada i smrti.