epiderma čovjeka (A):
1. rožnati (kornealni) sloj
2. svijetli (lucidni) sloj
3. zrnati (granulozni) sloj
4. spinozni (nazubljeni, Malpighijev) sloj
5. temeljni (bazalni) sloj
koža (B):
6. papila
epiderma (grčki: epi na, derma koža; latinski: epidermis) 1. med Pokožica, pousmina ili vanjski sloj kože, oroženi mnogoslojni pločasti epitel kože. Najdeblji je na dlanovima i stopalima. Sastoji se od 6 slojeva. 2. U zoologiji vanjski, površinski sloj kože. Može sadržavati dlačice, trepetljike, žljezdaste stanice, a u nekih je životinja pokriven tanjom ili debljom kožicom (kutikula). Epiderma može biti građena od hitina (na primjer u kornjaša), a katkad je hitin prožet vapnencem oblikujući čvrst oklop (na primjer rak). Zmije i gušteri presvlačenjem odbacuju gornji sloj epiderme (svlak). Kod viših kralježnjaka epiderma ima različite izdanke (dlake, nokte, kopita i dr.) 3. U botanici, kožno tkivo koje ima zaštitnu funkciju. Obično je pokrivena kutikulom, koja šiti biljku od prevelikog izdavanja vode. Zbog toga na listovima viših biljaka postoje otvori, puči (stome), koje služe za izmjenu plinova i regulaciju sadržaja vode.