epifiza (grč. priraslina) 1. Okrajina dugih kosti, smještena na jednom ili na objema krajevima dijafize. U vrijeme rasta odijeljena je od dijafize epifiznom hrskavicom, koja poslije okošta, no u patološkim uvjetima (ozljeda, upala) može se opet razdvojiti (epifizeoliza). 2. E. mozga, pinealno tijelo, stražnji dio međumozga, žlijezda s unutar. izlučivanjem, biološki antagonist hipofize. U pokusnih životinja uklanjanje epifize dovodi do ubrzanog spolnog razvoja, dok hiperpinealizam inhibira aktivnost spolnih žlijezda.