erotika, H. Bellmer Lutka
erotika (grč.), izraz neodređenoga značenja kojim su obuhvaćeni psih. refleksi spolnog nagona, a katkad i samo seksualno uzbuđenje u fiziološkom smislu. Označava široko područje doživljaja, od izravne tjelesne želje do najsuptilnijih sublimacija. Toliko je značajna komponenta psih. života, da su je neki psiholozi smatrali osnovnim pokretačem svih psih. aktivnosti. Erotski motivi javljaju se u umjetnosti vrlo rano (pretpov. Venera, pećinske slike). U klas. helenskoj i rim. književnosti cijeli niz pisaca razrađuje erotsku tematiku (Sapfo, Anakreont, Lukijan, Tibul, Propercije, Ovidije, Petronije), a njome je prožeto i ant. kiparstvo i slikarstvo. U sr. vijeku erotski sadržaji prekriveni su religioznom simbolikom. Renesansa otvara vrata neobuzdanoj erotici. U suvr. umjetnosti sve slobodniji prikaz seksualnosti često obnavlja nikad posve zaključenu temu odnosa e. i → pornografije.