etimologija (grč.), proučavanje podrijetla riječi. To je praćenje glasovnoga, obličnoga i značenjskoga razvoja te riječi kroz povijest i pretpovijest te riječi, s uvažavanjem međuutjecaja (glasovnih, obličnih, značenjskih) te riječi s drugim riječima istoga jezika ili inih jezika. Treba uvažavati i društv. i stvarni kontekst povijesti i pretpovijesti riječi. Također, naziv za dio lingvistike koji se time bavi. U etimologiji (etimološkom postupku) utvrđuje se etimon, stariji oblik od kojega je potekao proučavani oblik (u načelu, više njih). Promatrani etimon može pripadati starijem stadiju promatranoga jezika (u tom se slučaju e. znatnije prepleće i s tvorbom riječi), jeziku pretku promatranoga jezika (proučavaju se srodne riječi u drugim jezicima te tvorba riječi na toj starijoj razini), ili kojemu inom jeziku (ako se radi o posuđenici). Rječnik u kojemu se daju etimologije riječi jest etimološki rječnik. Hrvatski ima dva: velik Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–IV Petra Skoka (1971–74) i manji, popularnijega pristupa, Hrvatski etimološki rječnik Alemka Gluhaka (1993).