Etruščani, grobovi u Cerveteriju
Etruščani, nekropola u Cerveteriju
Etruščani, zidna slika Banket, Tarquinia, Grob Leoparda
Etruščani, Svirač kitare, Tarquinia
Etruščani, sarkofag iz Cerveterija, Pariz, Louvre
Etruščani, zlatna fibula iz Venecije, München, Staatliche Antikensammlungen
Etruščani, krater, Parma Museo Nazionale
Etruščani ili Etrurci, drevni narod nastanjen na području Apeninskoga poluotoka. Njihovo podrijetlo nije u znanosti sasvim razjašnjeno: prema nekim istraživačima, Etruščani su na talijanskom prostoru autohtoni narod, dok su prema drugima uselili početkom I. tisućljeća pr. Kr. s područja Male Azije ili iz južne Europe. Sjedište Etruščana nalazilo se na prostoru današnje talijanske pokrajine Toscane, gdje je 12 etrurskih gradova ustrojilo konfederaciju. Postupno su širili vlast i na šira područja (neko su vrijeme gospodarili i Rimom), a u V. st. pr. Kr. ovladali su i Korzikom. Najpoznatiji etrurski gradovi bili su Felsina (Bologna), Clusium (Chiusi), Volsinii (Bolsena), Caere (Cerveteri), Arretium (Arezzo), Perusia (Perugia), Volaterrae (Volterra) i dr. Godine 474. pr. Kr. južnotalijanski Grci porazili su ih u bitki kraj Kume, nakon čega moć Etruščana opada. Poslije dugotrajnih ratova u IV. st. pr. Kr. dospijevaju pod vlast Rima, iako su sve do carskoga doba sačuvali svoju kulturnu posebnost. Etrurska kultura, osebujna i još uvijek nedovoljno istražena, predstavlja jedan od temelja kasnije rimske civilizacije. Jedan su od prvih kulturnih naroda Europe: gradnja cesta, luka; visoko razvijena plastika, osobito vezana uz zagrobni život; trgovina, pomorstvo. Snažno su utjecali na rimsku kulturu koja, međutim, briše etrurske tragove. U svakodnevnom životu osobito je važan utjecaj religije i vjerovanja u zagrobni život, pretkazanja, rituali, proricanja. Istaknuta javna uloga svećeničkoga staleža.
Likovna umjetnost
U okviru antičke umjetnosti etrurska tvori zasebnu i osebujnu grupu; ona se oslanja, osobito u slikarstvu i keramici, na grčke izvore (preko uvezenih predmeta koji postaju uzorom domaćoj proizvodnji), a presudno djeluje na kasniji razvitak rimskoga graditeljstva i skulpture, posebno portretne. Od etrurske arhitekture sačuvalo se razmjerno malo, uglavnom gradska vrata i zidine (Perugia, Volterra) i ostatci takozvanih tuskanskih hramova (tip hrama na visokom postolju s trodijelnom celom, u skladu s kultom koji je srodna božanstva povezivao u trijadu, što pokazuju ostaci hramova u Faleriji i Orvietu). Osobito mjesto u etrurskoj umjetnosti zauzima grobna arhitektura, grobovi se nazivaju prema glavnim motivima njihovih zidnih slika, pronalazačima ili prema pučkim nazivima. Već u VII. st. pr. Kr. postoje razvijeni oblici grobova četverokutna ili kružna tlocrta s kupolom i dugim prilaznim hodnicima (Cerveteri, Volci); raskošne su unutrašnjosti (sarkofazi, zidne slike) i bogatih grobnih priloga (posuđe, nakit, oružje, ukrasni i uporabni predmeti posebno ogledala). Poslije se grobne komore ugrađuju u stijene, katkad s arhitektonski izvedenom fasadom (Orvieto). Realističku figuralnu i ornamentalnu dekoraciju hramova radili su uglavnom u terakoti, koju su često oslikavali (Glava Hermesa iz Veija, mnogobrojni grobni sarkofazi i stele), a postoje i iznimna djela u bronci (Kapitolijska vučica, Himera iz Arezza, Mars iz Todija). Najbolja su ostvarenja etrurske umjetnosti zidne slike u grobnim komorama; najstarije potječu iz VI. st. pr. Kr., a najznačajnije su one iz grobova u Tarquiniji, Chiusiju. Obično su prikazivani jahači, životinjski likovi, prizori iz lova i ribolova, plesa i gozba, pogrebne svečanosti i krajolici; ono slijedi u općim crtama grčko slikarstvo, ali su izražene etrurske osobitosti: realizam, prirodnost u držanju i pokretima likova te prikazivanje krajolika. U doba helenizma tematika slika postaje ozbiljna, slikaju se prizori iz mitova o bogovima podzemlja i demona smrti. Etrurske zidne slike jedini su sačuvani spomenici monumentalnoga antičkoga slikarstva prije rimskoga razdoblja. Djela umjetničkoga obrta od VII. do V. st. pr. Kr., iznimno visoke kvalitete i tehničkoga savršenstva (keramika, nakit, predmeti svakodnevne uporabe od kovine i oružje), odaju grčke utjecaje; od IV. st. pr. Kr. kvaliteta tih radova znatno opada. Etruščanske nekropole Cerveteri i Monterozzi od 2004. na UNESCO-ovu su popisu svjetske kulturne baštine.