eufonij (od grčkoga: euphonía blagoglasje, blagozvučje) 1. Instrument (Euphon) što ga je 1790. konstruirao njemački fizičar → Ernst Chladni iz ugođenih staklenih cijevi na kojima se ton proizvodio trljanjem navlaženim prstima. 2. Limeno puhačko glazbalo čunjaste cijevi široke menzure (puni ton) s 3–4 (katkad i 5) ventila. Zvuk mu odgovara baritonskom registru ljudskoga glasa, pa ga se naziva i bariton. Opseg mu je C-c2, dionica se bilježi u F-ključu, upotrebljava se pretežno ugođen u B, eventualno u C, najčešće u limenim sastavima, a povremeno i u simfonijskom orkestru (Stravinski: Petruška). 3. Orguljski registar od 4, 8 i 16 stopa, blaga, nježna zvuka. Prvi put ugrađen 1827. u katedralne orgulje u Beauvaisu (sjeverna Francuska) a izumiteljem se smatra francuski orguljar Marie-Pierre Hamel (1786–1879).