nâtya (sanskrt.), najstariji oblik indij. kazališta. Osnovne teme i motivi prepoznaju se još u klas. epovima (Mahābhārata, Rāmāyana), a samo kazalište uključuje, uz dram. tekst, i ples, glazbu te pantomimu. Likovi su tipizirani, ali mogu biti iz stvarnog života ili izmišljeni. Razvija se od početka prvog milenija; klas. razdoblje u doba dinastije Gupta (IV–VI. st.). Spominje se više glasovitih autora, od kojih je u Indiji najcjenjeniji Kâlidâsa (V. st.), a na Zapadu je popularnost stekao i njegov suvremenik Sudraka. O tom je kazalištu istodobno sastavljeno i veliko klasično teatrološko djelo Nâtyasastra u kojem se razmatraju sva kazališna pitanja, od pitanja postavljanja pozornice, preko dramaturgije i glume, do recepcije kaz. djela.